|
DALEKA OBALA
The
Ultimate Collection
Ultimativna kolekcija splitskog sastava “Daleka obala” donosi 46
pjesama koje su ostavile neizbrisiv trag na domaćoj glazbenoj sceni.
Jedna od najzanimljivijih grupa svoju je veliku popularnost gradila
na originalnim tekstovima i performansu frontmena Marijana Bana,
koji je cijeloj priči dao poseban ton i naboj, po čemu se Obala
oduvijek razlikovala od drugih bendova. Grupa je osnovana 1998.
godine, a djelovala je do 2002. i u tom je periodu u svoj glazbeni
opus ugradila pet albuma, koji su nosili hit do hita. Zasigurno svi
pamte njihove početke s pjesmama “Roza” i “Tonka”, a potom i
nezaobilaznih uspješnica koje su lako i brzo ulazile u uho:
“Četrnaest palmi”, “Daleka obala”, “U autobusu”, “Od mora do mora”,
“Noć je prekrasna”, “Ona zbori”, “Di si ti”, “Marica”, “Valovi”,
“Mrlje”, “Sušac blues”, “Morska vila”, “Ruzinavi brod”, “80 E”. Sve
te pjesme pronašle su svoje mjesto na kompilaciji koja će zasigurno
biti odličan poklon svim ljubiteljima glazbe koju je izvodila Daleka
obala. Da se grupa nije sporazumno razišla, ove bi godine proslavili
dvadesetu obljetnicu postojanja, no dečki su odlučili krenuti
drugačijim putovima, pa su Zoran Ukić i Boris Hrepić osnovali sastav
“The obala” koji je u međuvremenu objavio dva albuma, dok je Marijan
Ban nastavio karijeru sa novim pratećim bendom pod nazivom “Marijan
Ban i ostali”. Donosimo vam razgovor sa Zoranom Ukićem.
Možete li se prisjetiti početaka Daleke obale i koliko se Vama kao
mladom bendu tada bilo teško probiti u svijetu glazbe?
 “Počeli smo kao ekipa iz kvarta. Marijan Ban i ja smo već na početku
rada našeg benda bili oženjeni i imali smo djecu. Osim toga svi smo
bili zaposleni, ja sam radio u pošti kao raznosač telegrama, dok je
Marijan radio u Jugovinilu kao dežurni mehaničar. Ban je počeo s
društvom svirati gitaru još u vrijeme dok se intenzivno bavio
jedriličarstvom. Počele su mu dolaziti pjesme, koje je potom svirao
na regatama i pjacetama, da bi svoj prvi nastup imao na prvom
koncertu Đavola. Tada su ga zapazili Aco, Hrepa i Malac, pa su
osnovali bend Daleka obala. Uskoro se grupi pridružio Jadran.
Postava se mijenjala zbog odsluženja vojnog roka, da bi nakon prvih
snimki Aco otišao studirati u Zagreb, a 1988. godine Malac (Željko
Hajsok) odlazi u Graz na Glazbenu Akademiju za bubnjeve. Tada sam na
njegovo mjesto stigao ja, pa smo krajem ljeta 1988. godine počeli sa
svakodnevnim svirkama. Prvi koncert održali smo u kinoteci Zlatna
vrata u Dioklecijanovoj palači u studenom 1988. godine. Puno smo
radili, vježbali svaki dan i za otprilike godinu dana imali smo
spremne pjesme za prva tri albuma. Često smo svirali po Splitu i
dalmatinskim otocima, polako smo stjecali publiku i nakon koncerta u
dvorani na Gripama koju smo napunili do posljednjeg mjesta postali
kultni bend u Dalmaciji. No u to vrijeme nitko nam nije htio
objaviti ploču. Tek nakon što smo sami odlučili financirati
izdavanje prvog albuma, diskografska kuća Suzy, pristala je objaviti
naš materijal i tako je sve krenulo. U svakom slučaju nije nam bilo
lako, ali smo bili uporni i presudila je naša velika želja da
objavimo materijal koji je naišao na dobar prijem publike”, ističe
Zoran Ukić.
Oduvijek ste slovili kao grupa koja ima specifičan glazbeni
izričaj, odlučnu svirku i vokal koji nije bio uobičajen za glazbenu
scenu tadašnje države. Po čemu je Obala bila drugačija?
“Obala je bila posebna po tome što je uspjela izgraditi svoj
vlastiti stil, koji je bio prepoznatljiv u svakom trenutku. Kada ste
čuli prve taktove bilo koje naše pjesme na radiju ili negdje drugdje
već ste na prve taktove mogli prepoznati Obalu. Ono što nas je
također činilo drugačijima u odnosu na druge bendove je činjenica da
smo nas četvorica živjeli kao obitelj. Stalno smo bili zajedno,
znali smo točko kako koji od nas diše i što misli. Puno smo radili,
vježbali i vjerovali u sebe zato smo i postigli ovo što danas na
neki način spada u povijest hrvatske glazbe. Mislim da je
originalnost ipak bila naša najjača strana”.
Je li je rock glazba oduvijek bila vaše jedino glazbeno
opredjeljenje ili ste možda željeli krenuti nekim drugim putem, a
završili ste u rocku?
“Rock glazba je od početka bila naše jedino opredjeljenje. Nikada
nismo posebno razmišljali niti o jednom drugom glazbenom izričaju,
jer smo na neki način odrasli uz takvu glazbu, a po temperamentu nam
upravo takva vrsta glazbe najbolje i odgovara. Iako će neki možda
reći da to nije čisti rock, mislim da je naša svirka itekako žestoka
i da nas ocrtava upravo onakvima kakvi mi jesmo. Da smo otišli u
neke druge glazbene vode mislim da to ne bi bilo to i da vjerojatno
ne bi uspjeli u ovom poslu koji neizmjerno volimo”.
Koliko ste Vi kao grupa u svojim glazbenim interpretacijama i
tekstovima nastojali zadržati duh Dalmacije, onaj dalmatinski štih i
neiscrpnu temu mora koja je možda netipična za rock sastave?
“Duh Dalmacije nismo forsirali, već je samo spominjane Dalmacije,
mora i svega ostalog vezanog uz to podneblje ispalo spontano.
Činjenica je da mi to i nismo mogli zaobići, svi smo odrasli uz
more, uz pismu, ribu, buru, jugo, kupanje i sve ostalo što vam padne
napamet kada spomenete more, i bilo je logično da će se te stvari
provlačiti kroz naše tekstove i naše pjesme. Ljudi iz Dalmacije, a
kasnije i iz drugih krajeva naše zemlje, upravo su nas tako
doživjeli, ljudi su pronašli neke svoje priče u našim stihovima.”
Možete li izdvojiti neku pjesmu za koju bi se moglo reći da je
obilježila karijeru Daleke obale?
“To je iznimno teško pitanje. Uvijek je nezahvalno izdvajati bilo
koju pjesmu jer svaka je na svoj način bila posebna. Meni su sve
pjesme jednako važne i drage i teško mi je reći da neku radije
pjevam ili sviram.”
Koji su točno razlozi raspada Daleke Obale?
“Teško je reći tko je konkretno kriv ili što je točno razlog zašto
smo se razišli. Svatko od nas četvorice zaslužan je na jedna način
za uspjeh grupe i za status koji je Obala stvorila, ali isto tako
sva četvorica snosimo jednaku odgovornost i za raspad grupe. Iskreno
govoreći mislim da je osnovni razlog zašto je Daleka obala prestala
sa svojim radom činjenica da smo donijeli neke krive procjene u
odnosima jedan naspram drugoga i da je u nekim situacijama ego
odigrao svoju ulogu. A novac i slava zamute sliku svakoj osobi, tako
se i nama dogodilo i jednostavno smo pukli. U tom smo trenutku
uvidjeli da nema smisla nastaviti dalje.”
Da se grupa nije razišla ove bi godine slavili 20-tu obljetnicu
postojanja, da li Vam je žao zbog toga?
“Naravno da mi je žao,
a mislim da isto tako misle i ostali. Dvadeseta obljetnica je jedan
lijep i velik jubilej i zaista bi bilo lijepo da smo ga dočekali
skupa. No neke stvari Vam se u životu poklope i protiv njih ne
možete. Meni je drago da je Obala postigla uspjeh, da ljudi pamte
ono što smo radili i da naše pjesme traju.”
info@crorec.hr
|
