Klapsko pjevanje nije rođeno 1966. godine, nije patent ni ove ni one
klape. I takav pjevački iskaz u tom vremenu se počeo gubiti,
tinjati, nestajati u naletu novog zvuka i svega onog što nam je kroz
taj zvuk, melodiju sugeriralo nešto što obećava novi bolji život –
koji je doduše bio daleko od nas, ali smo ga priželjkivali kroz
raskoš filma Bal na vodi. Pa i čuvene serenade podno prozora nisu
bile baš u modi. Tribalo je to oživit. I tako se u Splitu skupila
grupa mladića koji su se drznuli u eri raznih VIS-ova zapivat i ono
naše sotto voce. Nazvali su se Klapa Lučica
Eh,
da, 1966 bila je relativno dobra godina. Kako kome ali ipak je bila
dobra. Meni fantastična! Po čemu je sve neću pamtiti. Pa samo se
jednom devetnaest ima. Pa kakvih 19! Došle su onda ka malo „zrelije“
ljubavi, pa se više ne kupa na Bačama. Tamo se nikad i nisam kupao
već na Željezničkoj. Nek se zna! Potom plesnjaci po cilom Splitu; od
Fronte do Fronte, od KUD-a ovog i onog, od sportskih društava pa sve
do Šore i niza drugih mista. Bilo je to blaženstvo za glazbenike,
zaljubljene, za one koji vole plesat i pivat.U to vrijeme sve
snažnije dolaze i sidre se u nama pjesme velikih svjetskih zvijezda
zabavno glazbenog miljea. San Remo je već „domaći“ festival. Te,
1966. Domenico Modugno i Gigliola Cinquetti pjevaju Dio come ti amo,
a čuveni Claudio Villa, koji će za tri godine nastupiti i na
Splitskom festivalu, zajedno s Pinom Donaggiom pjeva Una casa in
cima al mondo. Zaboravio sam moju omiljenu pjevačicu Ornellu Vanoni
s prekrasnom pjesmom Io ti darò di più, a te godine je nastupio
popularni američki pjevač Pat Boone i kako se danas kaže -turbo
popularna Françoise Hardy. A i domaća scena je sve jača. Imamo i mi
svoje adute. Pa kakve! U toj zbrci svega i svačega, posve se gubi
ona naša lipa dalmatinska pjesma. Čast svakome pa i Ansamblu
Dalmacija i sličnima, ali malo su postali demode. Trebalo je nove,
svježe pjevačke krvi.
Splitski momci, osim lančića oko vrata i sezonskog galebarenja, žele
se iskazati i u pismi. I to onoj šta su im didi ostavili. A za takvu
pismu potreban je božji dar. I ako dobro ne složite glasove ispod
nekog volta ili pjacete, na bilo kojem kantunu, onda niste napravili
dobar posal. Pisma triba puknit, taknit, dirnit do korijena kose. U
srce! A to može uspit samo pravim meštrima od pivanja.
Klapsko pjevanje nije rođeno 1966. godine, nije patent ni ove ni one
klape. I takav pjevački iskaz u tom vremenu se počeo gubiti,
tinjati, nestajati u naletu novog zvuka i svega onog što nam je kroz
taj zvuk, melodiju sugeriralo nešto što obećava novi bolji život –
koji je doduše bio daleko od nas, ali smo ga priželjkivali kroz
raskoš filma Bal na vodi. Pa i čuvene serenade podno prozora nisu
bile baš u modi. Tribalo je to oživit. I tako se u Splitu skupila
grupa mladića koji su se drznuli u eri raznih VIS-ova zapivat i ono
naše sotto voce. Nazvali su se Klapa Lučica. Ajmo ih malo predstavit
imenom i prezimenom: MIRKO TRIPALO - GRANCO - I. tenor, GORDAN
MIŠETIĆ - ČOKS - II. tenor, DUŠKO TAMBAČA - MAEŠTRO – bariton, NENAD
SMODLAKA - COK - bariton-bas, MILIVOJ TAFRA - MILI - I. bas, JURAJ
NIŽETIĆ - MONČUJAK - II. Bas. Pečat u radu klape dali su DARKO
KRSTULOVIĆ (8 god), SLAVKO BAŠIĆ i MIRO LJUBIČIĆ (3 god), IVAN JAKUS
(1 god), kao i STEVO GUIĆ, ANTE BAŠIĆ (po 1 god). Uvijek je pomogao
po potrebi i prijatelj klape, I. tenor JOŠKO PRIJIĆ. Od osnutka
klape su TRIPALO, MIŠETIĆ, TAFRA I TAMBAČA, koji je ujedno i muzički
voditelj klape. A što rade danas, di su? M.Tripalo, N.Smodlaka, M.Ljubičić
i Bašić pjevaju u HNK Split. G.Mišetić zadnjih mjeseci pjeva u klapi
Filip Dević i angažiran je dušon i tilom na očuvanju od zaborava
klape "Lučica". D.Tambača vodi klape, piše, aranžira i sudjeluje u
raznim organizacijama dalmatinske pjesme, a Krstulović i M.Tafra
povremeno, kao i drugi, zapjevaju neslužbeno. J.Nižetić pjeva s
pučkim pjevačima iz Kamena…
I
danas postoje klape. Pa kakve! Ima ih više nego ikad. Imaju svoje
voditelje koje nazivaju maestrima. I to je lipo. Ali opet, čini mi
se da bi tu trebalo malo napraviti reda, provitrit taj zatvoreni
klapski prostor. Ma koliko ih je lipo vidit ( a neke i čuti), ne
vara me osjećaj, ni uho a ni ono malo znanja - da tu ima svega i
svačega, a sve manje one prave iskonske pjesme. To se izgubilo. A
takvo stanje nije dobro za klapski svijet. Pokušat ću detektirati
gdje je uzrok tome. Po mom sudu ljepotu poja uništili su upravo
ambiciozni maestri. Oni su došli iz nekog drugog svita, s nekim
drugačijim pobudama. Pokušali su od mladića (a sad imamo i
djevojaka, Bogu hvala neka ih je) stvoriti pjevače za opernu scenu.
Bruseći glasove po njihovom guštu i „znanju“ – pučku su pjesmu
uzdigli do akademskih visina. I što smo dobili? Zasigurno dobre
pjevače, bez ikakve sumnje ali ih ne možemo doživjeti kao baštinike
iskonskoga poja jer su u toj savršenosti postali poprilično sterilni
i bez duše. Klape kao sterilni zbor! Da zbor, jer se dobro zna
koliko klapa ima glasova, odnosno pjevača. Začudno, te i takve
„klape“ oduševljavaju stranu publiku. One su takozvani prezenteri
hrvatske (dalmatinske) pučke pjevačke baštine. Ali tu od pučkoga
pjevanja nema ništa. Jer pučki pjevači i klape, kao što je nekada
bila „Lučica“, pjevali su sa srcem, onako kako im je Bog da, sa puno
ljubavi. I odmah bi se osjetilo da je to iz duše. I lipota bi
izlazila iz njihovih grla. I što je najvažnije-PJESMA! Ne mogu
virovat da je moj did Ivan piva sa svojon klapon po veloluškim
valama onako kako danas pjevaju neke „eminentne klape“. Neću virovat
jerbo dobro znam, baš po klapi Lučica, da bi to što su oni njegovali
bilo na tragu naših starih. Isto tako, ja se neću boriti ni riječju
ni djelom protiv onih koji su klapsku pjesmu akademizirali ali mi je
žao da još ima samo nekoliko klapa koje su bliske onomu što nam je
ostavila nezaboravna Lučica. I zato hvala Lučici i onima koji su
ostali na tom tragu. Klapa "Lučica" osnovana je 1966. godine, koja
mi je zbog spomenutih životnih okolnosti draga i stoga moj pristup
ima osobnu notu kad je u pitanju Lučica, ali to ne znači da je isti
neobjektivan. Drugi su to nagradili: Godine 1986. Srebrni grb grada
Splita, između ostalog. U svom radu klapa je nailazila na mnoge
teškoće, koje su maksimalnim amaterskim radom i entuzijazmom svakog
člana bile uspješno savladavane. Tijekom dugogodišnjeg rada "Lučica"
je postigla zavidne uspjehe u Hrvatskoj i inozemstvu (Italija,
Njemačka, Francuska itd.), snimala za radio, TV i diskografske kuće.
"Lučica" je prva klapa koja je dobila specijalno priznanje za nastup
na 15 omiških festivala, gdje je osvojila oko 35 raznih nagrada. Na
Splitskom je festivalu nastupila 15 puta i osvojila 3 nagrade. Prva
je klapa koja je kao debitant osvojila I. mjesto stručnog žirija na
Omišu. Ovom nizu treba pridodati bezbroj nastupa u dobrotvorne
svrhe, te tonsko sudjelovanje u oba promidžbena filma o Splitu (pok.
Mile Gizdića i Mladena Mateljana). Lučica je klapa istinskih
entuzijasta koji su svojim opusom popularizirali pjesmu Splita,
Dalmacije i Hrvatske.
NASTUPI I
NAGRADE KLAPE "LUČICA" NA FESTIVALU DALMATINSKIH KLAPA OMIŠ
Omiš '68. - I. nagrada stručnog žirija (izvorne)
Omiš '69. - Nastup klape
Omiš '71. - Nagrada za najbolju izvedbu (komponirane)
Omiš '72. - I. nagrada stručnog žirija (izvorne)
Omiš '72. - II. nagrada publike (izvorne)
Omiš '72. - Nagrada za najuspješniju klapu ("Večernji list")
Omiš '72. - Nagrada za najbolju izvedbu (komponirane)
Omiš '73. - II. nagrada stručnog žirija (komponirane)
Omiš '74. - II. nagrada stručnog žirija (izvorne)
Omiš '74. - II. nagrada publike (izvorne)
Omiš '74. - I. nagrada stručnog žirija (komponirane)
Omiš '75. - II. nagrada publike (izvorne)
Omiš '75. - II. nagrada publike (komponirane)
Omiš '75. - II. nagrada stručnog žirija (komponirane)
Omiš '75. - III. nagrada stručnog žirija (komponirane)
Omiš '76. - Nagrada za najbolju izvedbu (komponirane)
Omiš '77. - I. nagrada stručnog žirija (komponirane)
Omiš '77. - I. nagrada publike (komponirane)
Omiš '77. - II. nagrada stručnog žirija (komponirane)
Omiš '77. - Nagrada za najbolju izvedbu (komponirane)
Omiš '78. - I. nagrada stručnog žirija (komponirane)
Omiš '78. - Specijalna nagrada za deset nastupa na Festivalu
Omiš '79. - I. nagrada stručnog žirija (komponirane)
Omiš '79. - I. nagrada publike (komponirane)
Omiš '79. - Nagrada za najbolju izvedbu (komponirane)
Omiš '80. - Nastup klape ("Perušće besid" nije izvedena u finalu)
Omiš '81. - Nastup klape izvan konkurencije
Omiš '82. - III. nagrada stručnog žirija (izvorne)
Omiš '83. - III. nagrada publike (izvorne)
Omiš '83. - Specijalna nagrada za petnaest nastupa na Festivalu
Omiš '86. - Specijalna nagrada za doprinos u toku dvadeset Festivala
Omiš '92. - Nastup klape
Omiš '97. - Nastup klape
NASTUPI KLAPE LUČICA
NA FESTIVALU ZABAVNE GLAZBE SPLIT
Split '73. - Lučica i Toni Kljaković: "Nokturno"
Split '74. - Lučica i Radojka Šverko: "Bilo gdje da odem"
Split '75. - Lučica i Ratomir Kliškić „Stari kumparan“
Split '76. - Lučica i Ratomir Kliškić: "Umra je ribar"
Split '78. - Lučica: "Cvitalo je cviće"
Split '79. - Lučica i Ivo Pattiera: "U korican stare matrikule" (
NAGRADA: Brončano jedro)
Split '80. - Lučica i Toma Bebić: "Devizna balada"
Split '80. - Lučica i Milo Hrnić: "Budi noćas mirno more"
Split '81. - Lučica i Zlatko Pejaković: "Cvita, cvita, cvite moj"
(NAGRADA: Zlatno jedro)
Split '81. - Lučica i Zlatko Pejaković: "More ti mi život značiš"
Split '81. - Lučica i Ivo Pattiera: "Pjevaj mi pjevaj" (NAGRADA:
Srebrni grb)
Split '81. - Lučica i Ivo Pattiera: "Lipo san te gleda"
Split '82. - Lučica i Duško Lokin: "Umrli su kapitani"
Split '83. - Samostalni nastup u pauzi (četiri pjesme sa Splita'83 -
na klapski način)
Split '84. - Lučica i Neno Simunić: "Otok Vis"
Split '85. - Lučica i Ivo Fabijan: "Barba moj"
Split '86. - Lučica i Meri Cetinić i Tedi Bajić: "Konoba"
Split '86. - Lučica Nneno Papić: "Ova mladost"
Split '87. - Lučica i Delfini: "Lude splitske noći"
Split '87. - Lučica i Miki Jevremović: "Moja mater"
Split '92. - Lučica i Neno Papić: "Sveti Roko, čuvaj našu valu"
Split '92. - Lučica i Dražen Žanko: "Prid oltarom tvojim"
Split '95. - Lučica i Neno Papić: "Ajme ča mi puno fali"
Split '95. - (Nagrada za nastup na 15 splitskih festivala)
KLAPA LUČICA - 30.
svibnja, koncert u HNK - Split
U petak, 30. svibnja u 21.00 sati, klapa Lučica održat će veliki
koncert u HNK - Split, povodom 42. godine svog postojanja. Na tom će
koncertu klapa predstaviti i svoj novi album pod nazivom 'Pismo
moja, hrli tamo'.
Novi kompilacijski CD klape Lučica 'Pismo moja, hrli tamo', nakon
42. godine postojanja klape, izlazi pod okriljem izdavačke kuće
SCARDONA. Na njemu se nalaze veliki hitovi i velika imena hrvatske
estrade, Tome Bebića, I. Pattiera, Meri Cetinić i Tedi Spalato.
Uključuje kultne pjesme 'Konobo moja', 'Kaleto, moja draga', 'Sudamja'
...
JAKŠA FIAMENGO O
KLAPI LUČICA ...
...Ono što pamtimo od tih prvih glasova iz djetinjstava i mladosti
jesu klape, a među prvima je svakako klapa "Lučica". U ono,
nepatvoreno i osjećajima čisto doba klapskog pjevanja kad je pjev
klapa još bio spontan i nenametljiv, "Lučica" je znala kako
zapjevati, a da ta spontanost ima i sklad koji će otvoriti srca i
pridobiti uza se i vrsne glazbene znalce. Među prvima su shvatili da
Dalmacija nije samo tamburanje o moru, suncu i ribama, već da
postoji i onaj trudi, tamni, pasionski nježni život, o kojemu glasi
od iskona niži vjerodostojne verse...
Zavrijedili su niz nagrada, ima ih tridesetak i nećemo ih ni brojiti
ni navoditi jer i bez njih bi bili to što jesu: jedinstveni i
specifični, klapa profinjena pjeva, nježnog i raspjevanog timbra. To
se potvrđuje i ovim njihovim petim albumom, prvim CD-om. Ukratko,
mogli bismo reći da je ova klapa po svom mudrom i iskrenom pjevu
jedna od onih pouzdanih lučica u koju nam valja danas, na izmaku
ovog i pred vratima trećeg tisućljeća, s vjerom u bolje i ljepše,
uvijek iznova uplovljavati. Hvala im.
