Skladatelj Marko Demicheli, rođen je u Splitu 1942. godine. Bio je jedan od najvećih zaljubljenika svoga grada, Dalmacije, Mediterana – kao vječne inspiracije za mnoga autorska djela, od stihova, glazbe pa do slika i fotografije. U Splitu je završio Školu za primijenjene umjetnosti (slikarski odjel), a diplomirao je na Odjelu povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Kao povjesničar umjetnosti-konzervator, radio je 7 godina u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture u Splitu. Od godine 1978. pa do prerane smrti imao je priznati status slobodnog umjetnika. Bio je član Hrvatskog društva likovnih umjetnika, član Društva skladatelja Hrvatske, pisao je i objavljivao likovnu kritiku, osnivač je i teoretičar Poly-Arta. S potpisnikom ovih redaka usko je surađivao u predstavljanju Poly-Arta, a bili su zajedno pri (ne) uspjelom formiranju Teatra šansone u Splitu.

Za formiranje Poly-Art polazišta potrebno je sudjelovanje više čulnih utisaka uslovljenih viđenjem određenog sklopa boja, zvukovlja, mirisa, prostornih i intelektualnih ambijenata i utičući samom osmišljavanjem u proširivanju pojma sinestezije.

(„Demicheli pojeduje dio renesansnog duha, on slika, piše, teoretizira, ali se njegovo slikarstvo usprkos ovoj intelektualnoj nadogradnji odlikuje sposobnošću da crpi snagu na izvorima. Sačuvalo je u sebi svježinu neposrednosti. Demicheli je pred slikarskim činom čist poput djeteta, ne dopušta da ga opterećuje bilo kakav „balast“ intelektualizma. Možda bi trebalo zaključiti s konstatacijom da je Demichelijeva umjetnost stigla u točci trenutak postmoderne…“ J.Depolo)

Ako bi tražili definiciju Poly-Art-a, najbliže bi je bilo odrediti CESTOM NOVIH IDEJA, koje se mogu manifestirati kroz slikarstvo, poeziju, glazbu, fotografiju, od strane jednog ili grupe autora. Demicheli je pored slikarskog djelovanja posebice bio zaokupljen glazbom. Svirao je obou. Imao je i nekoliko uspješnih nastupa kao autor na Festivalu zabavne glazbe Split, posebice s pobjedničkom pjesmom Neka vali gingolaju svoje barke. Upravo s nagradom za tu prelijepu skladbu bio je nezadovoljan, držeći da su neke njegove prijašnje pjesme kvalitetom bile iznad nezaboravnih „gingolanih barki“ u izvođenju Novih fosila.

Na veliku žalost, Demicheli je prebrzo zaboravljen, a njegovi nastupi pred domaćom i inozemnom publikom – ostat će u sjećanjima onim sretnicima koji su imali privilegij slušati njegove izvedbe na koncertima.
Goran Pelaić

POZNATIJA DJELA: Get, Noktrurno, Ludom svi drže Lukru, Hvala ti za život, Henri Dunant, Peristil, Neka vali gingolaju svoje barke i dr.