Marušku mnogi znaju po djevojačkom prezimenu Šinković. Splićani su je voljeli. Ona je pjevačica velikih mogućnosti, lijepe, posebne boje glasa. Udajom za dr. Stjepana Kalogjeru, poznatog skladatelja i jednog od najcjenjenijih aranžera u nas, mnogi su mislili kako će njena karijera silovito krenuti. Ipak, sve je iznenadila. Vlastitom odlukom smanjila je svoje nastupe. Uživala je doći u Split na Festival i iz gledališta opušteno pratiti što se zbiva na čuvenim Prokurativama

Maruška Šinković-Kalogjera rođena je u Splitu 27. travnja 1936. godine. Nakon osnovnog obrazovanja diplomira 1957. na Glazbenoj školi u Splitu, odsjek violončelo. Uskoro se počinje baviti pjevanjem, pa tako pobjeđuje u Splitu na radijskom natjecanju Mikrofon je vaš.
Nastupala je na gotovo svim festivalima u bivšoj Jugoslaviji, a najviše uspjeha i nagrada imala je na splitskim festivalima. Pjesme po kojima će se pamtiti: Dani ča i' nima (Split'68) Zdenka Runjića i Tomislava Zuppe, Decembarska pisma (Split'72) Đekija Srbljenovića i Zdenka Runjića, Ča je bilo tega više ni (Split'73) Stipice Kalogjere i Stijepe Mijovića, s kojom osvaja prvu nagradu u internacionalnom dijela Festivala i Prvu nagradu stručnog žirija, a iduće godine s istom pjesmom na Internacionalnom festivalu u Bratislavi osvaja Srebrnu bratislavsku liru.

Osim na domaćoj Maruška je nastupala na talijanskoj, belgijskoj, poljskoj i njemačkoj televiziji te na brojnim turnejama po Poljskoj, bivšem SSSR-u, Australiji i Kanadi. Prvi nastup imala je koncem 50-ih kao članica vokalne grupe s orkestrom Miće Brajevića, pjevajući američke evergreene u HNK u Splitu. Interesantno je napomenuti da je i njen posljednji nastup 1992. godine bio u istom kazalištu u prigodi stote obljetnice splitske kazališne kuće. Slijedi nastup na natjecanju Mikrofon je vaš u Splitu, gdje osvaja prvo mjesto, a zatim na saveznom natjecanju u Beogradu drugo mjesto. Počinju potom profesionalni nastupi u Splitu i izvan Splita s orkestrom Đekija Srbljenovića, koji joj je u počecima pjevačke karijere bio od izuzetne pomoći. U to vrijeme u Splitu je osim nje nastupao jedino Đordi Peruzović, pa nije bilo značajnije priredbe na kojoj oni ne bi nastupili. U splitskom tada elitnom hotelu Marjan nastupa od prvog dana otvaranja, a također je čest gost na priredbama u bivšem Domu mornarice. Na festivalu Melodije Jadrana nastupa od samog početka pa sve do kasnih 80-ih, osim toga i na festivalima Zagreb, te Beogradsko proleće. U to vrijeme vrlo uspješno se bavila manekenstvom noseći modele poznate i priznate kreatorice Marice Krivić, a u društvu s Nušom Marović, Anom Reić, Sekom Vrca i drugim poznatim manekenkama.

Uz orkestar Stjepana Mihaljinca gostovala je 1964. godine u Sovjetskom Savezu s prvom grupom iz Jugoslavije, a 1968. u Australiji s Vicom Vukovom. Gostovala je također u Poljskoj, Belgiji, Italiji. Dobar dio pjevačke karijere provela je u Beču. Snimila je 5 singlica i 1 LP ploču te veći broj snimaka za Radio Zagreb. Nastupala je često na domaćoj televiziji, a imala je i svoju emisiju Videofon. Prelaskom u Zagreb 1969. godine obitelj se povećala pa su se i nastupi prorijedili te na kraju sveli samo na nastupe na festivalima, što joj je dobro došlo. Split je njen rodni grad u kojemu se školovala, provela mladost, družila se s divnim ljudima koji su joj i do današnjeg dana ostali najbolji prijatelji. Zahvaljujući velikoj podršci i ljubavi svoje obitelji, Zagreb je prihvatila kao novi dom, ali u duši Split ostaje Split. Splićani su voljeli Marušku Kalogjera, koju mnogi znaju po njenom djevojačkom prezimenu Šinković. Ona je pjevačica velikih mogućnosti i lijepe, posebne boje glasa. Udajom za dr. Stjepana Kalogjeru, poznatog skladatelja i jednog od najcjenjenijih aranžera u nas, mnogi su mislili kako će njena karijera još snažnije krenuti. Međutim, vlastitom odlukom smanjila je svoje nastupe. Uživa doći i opušteno iz gledališta pratiti što se zbiva na čuvenim Prokurativama.

Poznatije pjesme Maruške Šinković Kalogjera:

Slušaj more, More, moje Jadransko more, Noći duge, Sjećam se Budve, Staza do ljubavi ,Lovci koralja , Vraćam se Splite , Ne znam ništa ljepše, Lipo li je šetat rivon, Peškarija , Vinčanje, Dok traje ljeto, Gradovi pokraj mora , More i ljeto, Sedam neznanih mora, Šentada na rivi, Ajme svita , Ja ću te voljeti, Dani ča i’ nima, Un bacio sulla fronte (poljubac za zbogom), Odjek sreće , Decembarska pisma , Ča je bilo tega više ni, Male uljanice , Crvene ruže, Dosta je igre, Moj san, Nije važno što se priča, Odjek sreće, Postoji neka zvijezda, Prvi poljubac, Želim, trad.: Falile se Kaštelanke (Sinoć kad san robu prala, Kad si bila mala Mare), O more duboko, Sve ptičice iz gore, Sjećaš li se Splita grada, Ne zaboravi me ti, Kad sam bila ja malena, Da mi je znati, Snivaj mi snivaj, Nisam ja Varošanka, Jemala sam dragoga, O, plavi, Jadrane moj, Ča je kome stalo, Marice divojko, Ja nikog neman (Marice moja, Samo nemoj ti, Noćas mi se snilo, Adio Mare)…

                
                   Stara dobra prijateljstva-Goran Pelaić i Maruška Šinković ispred splitske OŠ Varoš 1966.g.

Dragi Gorane, vidiš kako godine brzo prolaze. Šaljem ti par svojih slika snimljenih prošle godine u Londonu, gdje Stipica i ja često odlazimo. Možda ćeš se začuditi, ali ja sam veliki fan grupe Queen, pa sam tako član engleskog i talijanskog fan cluba. Sudjelujem na dosta njihovih konvencija, što me strašno veseli i zadovoljava moj glazbeni ukus. Bila sam na premijeri i 100-oj predstavi musicala WE WILL ROCK YOU u Londonu, a svake godine 24.11. na dan smrti Freddija Mercuryja, nalazim se tamo sa fanovima iz cijelog svijeta, jer se taj dan obično održava neki nastup ostatka članova grupe. Možeš misliti koja je to ludnica. Jasno da je sa mnom uvijek Stipica, koji dijeli isto zadovoljstvo.

                                                                                                                            g.p.