U ponedjeljak 15. lipnja u prostorijama Croatia Recordsa preslušane su sve pjesme s nadolazećeg Splitskog festivala 2009. Preslušavanju su nazočili Predsjednik Uprave Croatia Recordsa Želimir Babogredac, doajen hrvatske diskografije Siniša Škarica, Glavna Urednica Anet Lesić, poznati skladatelj i direktor Splitskog Festivala 2009. Nenad Ninčević, Glavna Urednica CMC televizije Anja Alavanja i glazbeni urednici Croatia Recordsa. Nakon što je preslušano svih 40 pjesama svi okupljeni su se složili da će se na Prokurativima 2009. publici predstaviti mnoštvo hitova u kojima ćemo uživati još dugi niz godina. Severina, Mladen Grdović, Klapa Maslina, Goran Karan, Dražen Zečić, Giuliano, Zorica Kondža, Hari Rončević i brojni drugi poznati hrvatski izvođači svojim pjesmama vratili su Splitskom festivalu stari sjaj i omogućili senzacionalan povratak na tron hrvatskih festivala.
 

PO CROATIA RECORDSU SPLIT'09 NIKAD BOLJI?!

Čini mi se da je pokojni Runjić ipak bio u pravu kada mi je, osvrnuvši se na moje tekstove o povijesti Splitskog festivala, napisao: „Hvala ti Gorane što si se uhvatio tog posla. Splitski festival je bio veliki kad su ga vodili kardinali a ne ministranti!“

Piše: Goran Pelaić

DIRIGENTI - KARDINALI, NE MINISTRANTI

Premda informacije o 49. festivalu zabavne glazbe Split'09 stižu na kapaljku (a razloga je, čini se puno), ipak mala zamjerka organizatoru Nenadu Ninčeviću jer je evidentno da pojedini mediji ipak imaju prednost na informacije. No, to je druga priča. Puno je nelogičnosti vezano uz ovu manifestaciju posebice ove godine.

Nakon zamjerke idemo na pohvalu. Ninčević se, ipak, unaprijed pobrinuo da putem Info službe Croatia Recordsa Urbi et Orbi obznani kako će ovogodišnji festival biti najbolji do sada! Malo preuranjeno, no ne bi trebalo sumnjati da će, ako ništa drugo a ono radi dalmatinskog dišpeta, Ninčević sve uraditi kako bi dokazao svom prethodniku Mrduljašu, da je koncepcijski četiri godine bio na krivom putu. Ima tu još zanimljivih situacija. Po prvi put u svojoj povijesti Splitski se festival radi u Zagrebu! Mrduljaš je prije četiri godine uredno dobio ključeve prostorija na Trgu Republike u Splitu (Prokurative) koje su tradicionalno festivalske prostorije. Bivši direktor Saša Lukić bez ikakvog problema predao je ključeve Mrduljašu i ostavio svu festivalsku dokumentaciju kako je i red. Međutim, nakon isteka koncesije – Mrduljaš te prostorije nije ustupio novom koncesionaru Nenadu Ninčeviću. Tu se upleo i direktor splitske Turističke zajednice Vedran Matošić (a stvarno bi se moglo postaviti pitanje: Zašto?) koji je, držeći se nenadležnim da priopći Mrduljašu da treba predati ključeve, valjda radi mira u kući, ponudio Ninčeviću prostorije iznad Turističke zajednice koje pripadaju jednoj političkoj stranci!!! I sad nastaje čuđenje zašto ih u svo toj ljepoti i luksuzu Ninčević nije prihvatio. Pretpostavljam da su najmanje dva razloga radi kojih je Ninčević odbio tu opciju. Prvi bi mogao biti: Zašto bih ja trebao raditi na dislociranim uredima kad postoje festivalske prostorije koje se nalaze odmah iza scene i koje su bogomdane za festivalske djelatnike i izvođače. Iz tih festivalskih ureda napravljeni su najbolji festivali a izvođači su iz njih do scene mogli stići doslovno za pola minute. Možemo li zamisliti, opet primjerice, Zoricu Kondža, da se za svoj nastup mora pripremiti na splitskoj Rivi, proći u večernjoj haljini sa svim šljokicama pored gomile prolaznika, proći kroz kordon čuvara da bi napokon stigla na scenu izvesti svoju pjesmu. Apsurdno! Stoga, Ninčević Splitski festival radi iz zagrebačkog ureda! U samo četiri godine Festival je doživio toliko preinaka da je to naprosto neshvatljivo. Najprije je Mrduljaš dvije zadnje godine ukinuo natjecateljski dio, ukinuo nagrade i Festival pretvorio u reviju pjesama, na najobičniji koncert. Od 1960 do 2006. Festival je uvijek imao natjecateljski karakter, uvijek je imao izlučne večeri i uvijek su se dodjeljivale nagrade. Tako smo oduvijek i zamišljali formu festivala i poštivali te uzance. Zanimljivo je da je Savjet Turističke zajednice dvije godine uzastopno šutke prešao preko te činjenice i prihvatio „izvješće o uspješnosti festivala“, usprkos ugovoru potpisanom između bivšeg koncesionara i TZ u kojemu se koncesionar obvezuje da Festival mora imati najmanje dvije izlučne i jednu finalnu večer (dakle tri večeri) a posljednja dva festivala su imala dva koncerta bez finala. Za ne vjerovati!

Ne mogu ovoga trenutka tvrditi kakav će biti ovogodišnji festival jer bi trebalo poslušati sve pjesme, a i dočekati festivalske izvedbe, ali iz današnjeg telefonskog razgovora s Ninčevićem, Split'09 će imati četiri večeri od toga dvije izlučne i jednu finalnu. Znači, poštivat će se i forma – a o sadržaju ćemo raspravljati kad se ugase svjetla pozornice. Privatni odnosi na relaciji Mrduljaš- Ninčević su privatni a Festival je Splitski, gradska manifestacija sa velikom i slavnom tradicijom koja sad stenje radi privatnih problema dvojice koncesionara od kojih je jedan bivši i jedan sadašnji. Ninčević mi je potvrdio da će za vrijeme festivala svoje uredske prostorije imati na hodniku (stubištu) između Gradskog kazališta mladih na Trgu Republike broj 2. Prihvaćam taj dišpet i takvu odluku. Možda Mrduljaš i ne treba dati ruku novom direktoru, mogao mu je samo dati ključ. Ne violinski! Čini mi se da je pokojni Runjić ipak bio u pravu kada mi je, osvrnuvši se na moje tekstove o povijesti Splitskog festivala, napisao: „Hvala ti Gorane što si se uhvatio tog posla. Splitski festival je bio veliki kad su ga vodili kardinali a ne ministranti!