GORAN PELAIĆ
 

OD POŠKA DO PROKURATIVA

Ova knjiga osobna je priča, mali dio intime i veliki dio mladosti, u ostatku života potpuno posvećenje glazbi. Usudio bih se reći da je glazba dio moje misije, gostovanja na Zemlji, u kojoj pokušavam pronaći onaj neostvareni dio sebe. Ali život je prepun apsurda. Bio sam duboko zakoračio u svijet glazbe, dapače stekao čak pjevačku propusnicu za nastup na prestižnoj festivalskoj sceni ondašnje države, koju sam glatko bacio u vodu. Razlog? Nametnuo sam strože kriterije od onih koji su ih u ime struke postavljali. Odustao sam od pjevačke karijere iz dva razloga. Prvi zadire u djetinjstvo, odgoj, podrijetlo…Drugi je pak vezan uz prvi, i opet zadire u odgoj i podrijetlo, ali u to vrijeme i u nedovoljnu svijest o vlastitoj vrijednosti. Mislio sam jednostavno kako sam nedostojan ulasku u veliki glazbeni san, bez obzira što su me učitelji poticali da postanem ono za što sam po genetskom kodu bio predodređen. Tu je kraj i početak svega. I uz tu priču dugujem zahvalnost ljudima koji su mi bili od pomoći kad mi je trebala, posebice Đekiju Srbljenoviću, koji se trudio da Split ima svog Toma Jonesa i posebice Ediju Radosavljeviću . Dakle, sve bilo je muzika… S puno ljubavi... Novinarstvo je u to doba već duboko zakoračilo u mene i došlo je kao potreba da se iz svijeta književnosti za djecu na brzinu prebacim u svijet pisaca za veliku i malu djecu koja vole glazbu. S tom malom i velikom djecom ostao sam do danas. Pokušavali su me odrediti kao glazbenog kritičara, neki su došli do pojma glazbenog teoretičara, jer nešto je i od toga bilo, ali ništa nije točno, a najmanje odrednica glazbeni kroničar. Sebe jednostavno doživljavam kao čovjeka koji je živući uz glazbu bio suvremenikom i sudionikom nekih važnih trenutaka iz povijesti glazbe i festivala na ovim našim prostorima. Posebice Festivala zabavne glazbe Split. Ova knjiga sjećanje je na tu prošlost i odražava osobna stajališta prema glazbi, ljudima koji su je stvarali i izvodili, sve viđeno okom i doživljeno ostalim čulima, kojima, dakako, posve prirodno pridodajem i srce. I upravo radi toga, mnoge tvrdnje koje ćete pronaći u ovoj knjizi, stvar su posve osobnog suda, koji naravno ne mora biti pravedan, kao što nije pravedan ni život. Ispričavam se svima koje sam nenamjerno izostavio i time ih povrijedio, a osobito onima koje sam nagazio, držeći to profesionalnim zadatkom, nikako zloćom kao ljudskom osobinom.

autor

POŠK 1960. (I.)

MODNA REVIJA-UVOD U SPLITSKU GLAZBENU BAJKU

Zagreb kao najstariji domaći festival imao je Fedora Kopsu, Opatija Josipa Stojanovića, a Split Anđelka Đekija Srbljenovića koji je utemeljio festival Melodije Jadrana. Idealna prilika za početak bila je manifestacija More-Revija-Split koja je okupila brojne ljubitelje mode i pjesme. Najpoznatiji kreatori modnoga Splita Ivica Raunig i Marica Krivić predstavili su vrhunske kreacije za JESEN-ZIMU 1960., a splitski glazbenici prvu reviju pjesme nakon koje će već za nekoliko godina splitska scena postati najjačom u državi

Održavati na životu četiri i pol desetljeća manifestaciju kao što je Festival zabavne glazbe Split, vrijedno je bilješke. Ozbiljne su to godine i u životu čovjeka. Ni mladost ni starost. Rekao bih, godine mudrosti! Ali kako u životu godine nisu baš uvijek jamstvo pameti, isto pravilo moguće je primijeniti na festivale. Dapače, mislim kako su oni stari (mladi) splitski festivali, bili mudriji, čak bolji i ozbiljniji u dobi kad su bili u pampersicama. Stoga je Festival zabavne glazbe Split čudo od djeteta i čudo od festivala, bez obzira na godine i prošlost na kojoj bi mu mogli pozavidjeti najpoznatiji svjetski festivali zabavne glazbe. A Split je nekad pripadao tom najelitnijem svjetskom društvu! Subote 6. kolovoza 1960. godine, brod Mosor doplovio je iz Trogira u Vranjic, gdje je trebao ukrcati 1500 tona cementa, a u hotelu Mosor okupili su se maturanti splitske Realke iz 1920. godine na proslavili 40-e godišnjice ispita zrelosti. Ekonomija na području Mejaši namjerava se uskoro proširiti na tri hektara, a nakon što je Poljoprivredna zadruga iz Splita nabavila traktor, privela je kulturi mnoge površine koje su preorane dvoobraznim dubinskim oranjem. To je samo jedna slika jednog davnog dana grada, koji će za nekoliko godina postati vertikalni grad uz more, promijeniti svoju romantičnu vizuru i u velikoj mjeri izgubiti onu tako prepoznatljivu idiličnu dušu. Ali Split je u to vrijeme kao radnički i još uvijek težački grad, imao raskošan društveni život u sveopćem siromaštvu. Orkestri, plesnjaci, glazbenici, animatori kulture, s neviđenim entuzijazmom trudili su se učinit život ljepšim, sadržajnijim. Mali ekrani još uvijek su dostupni tek samo nekolicini građana, koji doduše ne mogu pratiti domaći eksperimentalni program, ali tu je svemoćni RAI, koji ne samo radio valovima već i slikom šalje glazbene poruke velikih zvijezda talijanske estradne scene. Popularni domaći šlageri imaju bezbroj poklonika, a na splitskoj Rivi, nedjeljom a i radnim danom u popodnevnim satima, bez problema mogu se slušati prvi zagrebački i opatijski hitovi, posredstvom zvučnika, ostalih vjerojatno kao ratni plijen. Opatija je počela 1958. godine i u orbitu je izbacila popularne šlagere i pjevače. Pjesme izvedene 1958. godine popularne su i 1960: Mala djevojčica (Tata, kupi mi auto) Milutina Vandekara i Alke Ruben, koju su u duetu pjevali Ivo Robić i Zdenka Vučković, ili Sretna luka istih autora:

Daj mi svoju lijepu malu ruku,

daj da s tobom dijelim život svoj,

gradit ćemo malu sretnu luku,

da nam čuva čamac tvoj i moj…

Sretna luka bila je odskočna daska za Solinjanina Tonija Kljakovića. Taj lijepi šlager čak i danas svježe djeluje. Naravno, ako ju netko od urednika u bunilu stavi na glazbenu radijsku plahticu! Tu su i pjesme Mirno teku rijeke, Miroslava Biroa i Drage Britvića, Autobus Calypso, Ljube Kuntarića i Blanke Chudobe s Opatije'59, a valja se prisjetiti i zagrebačkih festivalskih hitova od samoga početka, od 1954: Ta tvoja ruka mala, Mambo, mambo, Ljubav ili šala… O sanremskim hitovima i zvijezdama koje su sjale u Dalmaciji da i ne govorimo. Sve je to imalo odjeka kod domaće publike željne pjesme, pa i festivala u domaćem dvorištu. Ako je Zagreb kao najstariji festival (1953/54.) imao Fedora Kopsu, Opatija Josipa Stojanovića, Split je imao Anđelka Đekija Srbljenovića, svestranog mladog čovjeka koji je svojim entuzijazmom pokrenuo splitske glazbenike i utemeljio ono što danas doživljavamo kao Festival zabavne glazbe Split. Idealna prilika za prvi pokaz, za premijeru, bila je manifestacija pod nazivom More-Revija-Split, održana na bazenu POŠK-a koja je okupila brojne ljubitelje mode, a takvih je u Splitu oduvijek bilo baš kao i ljubitelja dobre pjesme. Revija je ljeta 1960. godine bila u prvom planu. Najpoznatiji kreator tadašnjeg modnoga Splita, Ivica Raunig sa svojim manekenkama i manekenima predstavio je vrhunske kreacije za JESEN-ZIMU 1960. Ne bi trebalo zaboraviti da je Split uz Zagreb bio modni centar tadašnje države! I dok su se manekenke pripremale za novi nastup, održano je natjecanje: FESTIVAL s nekoliko pjesama.

Anđelko Đeki Srbljenović, splitski glazbenik, sportaš i pravnik, na brzinu je raspisao natječaj za prvi pokusni festival u Splitu. Pristiglo je tek (ili čak!) 67 skladbi, a kako je prvi stručni žiri radio u sastavu: prof. Olga Račić, prof. Josip Mirošević i maestro Alojz Putarek, nije se moglo očekivati da će se propustiti baš sve što stigne. U startu su kriteriji bili strogi. Tako su ljeta 1960. godine na bazenu POŠK-a izvedene skladbe koje su pjevali Vikica Brešer, Ljubica Sanja Zore i Vice Vukov. Autori su bili Mario Kinel (Slušaj more), Đeki Srbljenović (Čežnja) i Ivo Vojković (Moj Split). Svirao je Plesni orkestar Đekija Srbljenovića. Zanimljiva i poučna je bila odluka stručnog žirija: prva nagrada se ne dodjeljuje, drugu nagradu ravnopravno dijele skladatelji Mario Kinel i Đeki Srbljenović, dok je treća dodijeljena skladbi Ive Vojkovića. Nekoliko godina kasnije, u prigodi jubilarnih 5. melodija Jadrana, sjajna manekenka i još bolja pjevačica, Maruška Šinković, snimila je pjesmu Marija Kinela Slušaj more, koju je 1960. pjevala Vikica Brešer. Pjesme Čežnja i Moj Splite izgubljene su. O glazbenoj priredbi nije se puno pisalo. Ipak Slobodna Dalmacija od 8. kolovoza 1960. godine donosi tekst pod naslovom:
 

USPJELA POŠK-ova MODNA REVIJA

U subotu, 6. ovog mjeseca, na plivalištu POŠK-a u uvali Zenta prve večeri trodnevne modne revije na moru posjetiocima je prikazano sedamdesetak raznih modela odjevnih predmeta za žene, muškarce i djecu, a sutradan otprilike isto toliko. Revija se već drugu godinu održava u našem gradu i postaje sve značajnija manifestacija te vrsti. Za vrijeme trosatnog programa u adekvatnom dekoru pred oko hiljadu posjetilaca prodefilirali su modeli splitskih poduzeća Jugoplastike, Odjeće, Labud, Radinosti te Krojačke i Postolarske zadruge i dubrovačkog poduzeća Jadranka. Naročitu pažnju svratile su manekenke, koje su demonstrirale veći broj modela splitskih modnih kreatora Marice Krivić i Ivice Rauniga. Za vrijeme cijele priredbe reviju je pratio orkestar Modne revije pod ravnateljstvom Đekija Srbljenovića. U zabavnom dijelu programa nastupili su zagrebački interpretatori lake muzike Vikica Brešer i Vice Vukov, kao i splitski amateri-pjevači finalisti Prvog pljeska Fedorka Orebić, Sanja Zore i Milka Andrić te član Splitske opere Pero Matulić. Spektakl su upotpunjavali ansambl havajskih gitara Vlade Rickijevića, solistica Sarajevskog baleta Katica Vuković i folklorna grupa RKPD Jedinstvo, koja je izvela završno kolo iz Gotovčeve opere Ero s onoga svijeta. Kao inozemni gost u izvođenju zabavnog dijela modne revije nastupila je mlada talijanska pjevačica iz Taranta Maria Cantare, a izostala je, nažalost, najavljena atrakcija Peppino Principe, virtuoz na harmonici. Konferansu je duhovito vodio Zagrepčanin Viki Glovacky. Kao novitet na ovogodišnjoj POŠK-ovoj modnoj reviji bio je nagradni natječaj za najbolje melodije na temu More-Split-Revija. Od 67 prispjelih radova žiri je dodijelio dvije druge i jednu treću, dok prva nagrada nije dodijeljena. Nagrađene melodije su kompozicije naših sugrađana Đekija Srbljenovića i Ive Vojkovića te Riječanina Marija Kinela, a otpjevali su ih Vikica Brešer, Sanja Zore i Vice Vukov u okviru zabavnog programa revije. Kako smo obaviješteni, natječaj ubuduće postaje tradicionalan. U svakom slučaju modna revija može se smatrati kao potpuno uspjela priredba i, ne računajući neke sitnije manjkavosti, organizatoru POŠK-u treba uputiti čestitke i pružiti punu podršku , veli u svom izvješću novinar R.V. (op. aut. Ranko Vilić),koji je prvi objavio novinski tekst o festivalu u Splitu.

KINELOVO PISMO

Ali tko je bio prvi, tko je koga pretekao, tko je kome maznija ideju o Festivalu, pojasnio mi je u pismu Mario Kinel, novinar, prevoditelj, tekst autor i skladatelj, kojega sam kao dugogodišnjeg izvjestitelja sa splitskih festivala u listu La voce del popolo imao čast naslijediti. A to nije bila baš mala čast! Bar ne meni, jer su mi njegovo znanje i stil imponirali. Mario Kinel veliko je ime hrvatske glazbe i glazbenog novinarstva. Rođen je 1921. godine u Sušaku, gdje je i maturirao, a književnost je studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Milanu. Profesionalno se bavio novinarstvom i zabavnom glazbom kao skladatelj i kao tekst autor, te stručnim i književnim prevodilaštvom (poglavito prijevodima lirike) s talijanskog i na talijanski, kao i enigmatikom. Kao urednik radio je na Radio postaji Rijeka , te u zagrebačkom Jugotonu, tvornici gramofonskih ploča (današnji Croatia Records), u reviji 7 nota i u muzičkim nakladama Zabavne melodije i JEM Jugoton. Vodio je i vlastitu nakladu nota Kinel-Music. Kao urednik radio je u časopisu Prevoditelj i u Biltenu Društva skladatelja Hrvatske. Bio je dugogodišnji dopisnik dnevnika La Voce del Popolo iz Rijeke te mjesečnika Musica e Disci iz Milana, a surađivao je u nizu drugih dnevnika i periodika na hrvatskom i talijanskom, te na radiju, TV i filmu. Objavio je oko 8.500 radova, od čega oko 4000 novinarsko publicističkih, 600 skladbi i 3000 tekstova i prepjeva, a ostatak se odnosi na književno prevodilački rad. Njegova prva skladba Nikad, u nakladi Albini, objavljena je 1940. godine, a zabilježen je i kao jedan od prvih pobjednika na Festivalu zabavne glazbe Split'60 (Slušaj more). Umro je u Zagrebu 1995. godine, a dana 8. travnja iste godine poslao mi je pismo i svoju verziju rođenja Festivala zabavne glazbe Split, odnosno Melodija Jadrana.

Poštovani kolega Pelaić, pomislio sam da će Vam biti interesantno saznati da sam pravi začetnik Splitskog festivala zapravo ja. Godine 1958. radio sam u zagrebačkom Jugotonu kao muzički urednik. Nakon održanog festivala Opatija 58, došli su iz Rijeke u moj ured kolege Đuro Tomašević, najprije radio režiser, a potom poznati turistički novinar, i Aco Petrović (muzičar i skladatelj). Oni su mi u ime više riječkih autora koji su ostali kratkih rukava, jer njihove pjesme nisu ušle na Festival, predložili da organiziramo antifestival po uzoru na grad Como koji je 1958. napravio Antifestival na kojemu su se izvele pjesme koje se nisu našle u programu Sanrema. Ja sam im rekao kako to nema smisla. Radio to sigurno ne bi prenosio budući je Opatiju organizirala Jugoslavenska radiodifuzija. Ali, rekao sam, napravimo nešto drugo, organizirajmo festival pjesama o moru! Kad su se vratili u Rijeku, Tomašević je na nekom važnom sastanku Kulturno-prosvjetne zajednice iznio taj prijedlog. Svi su se nasmijali uz izjavu kako ih zabavna glazba ne zanima. Po svršetku te sjednice Tomaševiću je došao Anđelko-Đeki Srbljenović koji je tom sastanku prisustvovalo kao delegat iz Splita. Zamolio je Tomaševića da mu podrobnije objasni ideju festivala o moru. On ga je uputio k meni, rekavši da je to moja ideja. I stvarno Đeki je došao u Zagreb i ja sam mu objasnio kako zamišljam taj festival. Nakon nekog vremena dobio sam raspis natječaja. Međutim kako ni Đeki u Splitu nije naišao na pravo razumijevanje, priredba se održala 1960. na POŠK-u kao dopunski dio modne revije. Godine 1970. kad se slavila deseta obljetnica Splitskog festivala (Melodija Jadrana), mnogi su organizatori dobili razna priznanja, a Đeki nagradu za ideju tog festivala. Nakon priredbe organiziran je prijam u Dioklecijanovim podrumima i tad je Đeki pred okupljenim uzvanicima, rekao: - Tu je nagradu trebao zapravo dobiti Mario Kinel, jer je on pravi začetnik ovoga festivala! Nažalost, par mjeseci kasnije Đeki je poginuo pa ne može potvrditi to što je rekao, ali tako je zaista bilo… Moguće da je bilo tako kako mi je napisao Mario Kinel. Ali pravi otac Splitskoga festivala bez ikakve sumnje je Đeki Srbljenović, bez kojega splitska glazbena scena ne bi bila ono što je bila; jedna od najkvalitetnijih na području bivše Jugoslavije.

IDILIČNA VREMENA

Festival se uistinu rađao iz entuzijazma onih koji su se angažirali da bi pokazali kako naša, dalmatinska pjesma može postati jugoslavenska. Onda je trebalo putovati i svakog autora i pjevača uvjeravati da će to biti dobar festival i svakom pojedinačno objasniti naše ideje. Danas je to institucija i njegovo zaglavlje je autoru dovoljna garancija. A trebalo je stvarati i izboriti se za takav status. Nije to bilo lako postići, ali je već na prvom festivalu nastupila tada najbolja jugoslavenska pjevačka garnitura, a isto tako i najcjenjeniji kompozitori, aranžeri i dirigenti. Svi su se čudili, ali visoka razina organizacije obećavala je vrhunski festival, a ne samo slučajnu manifestaciju, rekla je u prigodi dvadesete obljetnice FZG Split Perina Aljinović, tajnica Festivalskog odbora, prisjećajući se prvih festivalskih dana.

Prve kompozicije za Splitski festival snimane su u improviziranom studiju koji se nalazio u prostorima HNK

-Već za prvi natječaj mi smo se konzultirali s glazbenim stručnjacima izvan Splita kako ga formulirati. Znali smo, naime, da natječaj kao i festival mora biti specifičan, inače ga uopće ne treba raditi. Organizacijska shema koju smo stvorili prve festivalske godine zadržala se gotovo u cijelosti i danas. Festivalski odbor je donosio sve odluke na prijedlog pojedinih komisija, a već onda su postojale komisije za žirije, tehniku, financije i propagandu. Veliko je bilo povjerenje Skupštine općine Split u znanje i entuzijazam ljudi oko festivala i to nam je davalo još više snage. Materijalnu i drugu pomoć pružao je i Turistički savez, splitska radio-stanica i Radio-televizija Zagreb. Nisu od festivala ništa tražili, već su stvarno željeli pomoći nama koji smo ga stvarali. Festival se tako rađao od golemih želja i malih financijskih mogućnosti. Godine 1960. odobreno nam je 3,000.000 starih dinara, ali smo samo polovicu dobili u toku organizacije, a ostatak nam je trebao poslužiti za sve poslove do idućeg natječaja. Tako je bilo teže dobiti ostatak novaca nego organizirati cijeli festival. A svi su dolazili bez honorara. Nagrada je bila nekoliko dana boravka na moru. Svi su ti ljudi, da ih ne nabrajam, rado dolazili i zajedno s nama strepili, čak i od kiše, jer su i garderobe bile pod vedrim nebom. I stvarno se čini čudno da su svi, ne samo najpoznatiji, već i najbolji u tom poslu dolazili. Lako je vidjeti koliko je kompozicija s tog festivala ušlo u anale jugoslavenske glazbe. To pokazuje kakav je kvaliteta bio odmah na početku i kako smo se svi ozbiljno odnosili prema njemu. Bili su to zaista nezaboravni dani – rekla je nezaobilazna Perina Aljinović.

II. splitski festival zabavne pjesme Melodije Jadrana'62

MAŠKARE - PRVI FESTIVALSKI HIT

Kulturno prosvjetna zajednica Split, Radio stanica Split i Turističko društvo raspisali su natječaj za Melodije Jadrana, II. splitski festival zabavne pjesme s rokom dostave radova do 1. travnja 1962. godine. Selekcijskoj komisiji (stručnom žiriju) u sastavu: Vinko Lesić i Joško Biskupović (Split) Ferdo Pomykalo, Krešimir Oblak i Danica Markulin (Zagreb) pristiglo je 148 radova, listom najpoznatijih skladatelja zabavne glazbe tog vremena. Priredba je najavljena i održana 28, 29. i 30. kolovoza 1962.godine. Prvi, pravi festival oslonio se na zagrebačke i beogradske skladatelje i pjevače

Za današnje zabavno glazbene (ne)prilike i poimanje festivala, neshvatljiva je odluka da se uspješan start na bazenu POŠK-a 1960. realizira tek 1962., a ne 1961. godine. Srbljenović je imao viziju velikog festivala koji se ne može improvizirati i skrpati za nekoliko dana. Stoga je odlučeno da 1961. bude godina ozbiljnih priprema. Pomoć stiže iz Kulturno prosvjetne zajednice Splita na čelu s Perinom Aljinović, Radio stanice Split te Turističkog društva Split. Glazbenik Vinko Lesić inicirao je osnivanje posebnog tima koji će definirati odnose i profil festivala pod nazivom Melodije Jadrana. Svi su bili jednoglasni da se idući Festival mora dobro pripremiti, a održat će se 1962. godine, a ne 1961. Tu je i desna ruka Đekija, prof. Josip Biskupović čija je uloga u stvaranju Melodija Jadrana velika, a po dobrom splitskom običaju premalo vrednovana i zaboravljena. Traži se prikladno mjesto za održavanje Melodija Jadrana pa je prihvaćena ideja o prostoru PK Jadran kao festivalske scene. Bio je to stari bazen bez posebnih popratnih sadržaja, nimalo nalik današnjemu. Nije bilo ni prikladnih hotela za smještaj sudionika velike glazbene priredbe. Hotel Marjan je u izgradnji. Ubrzo se pokazalo da bazen Jadrana nije bio organizacijski pogodak. Bila je to ishitrena odluka, jer ni najveći optimisti nisu se nadali kako će Melodije Jadrana već u svom drugom izdanju izazvati tako veliku pozornost struke i publike, te da će se po kvaliteti približiti Zagrebu i Opatiji.

Kulturno prosvjetna zajednica Split, Radio stanica Split i Turističko društvo Split, raspisali su natječaj za Melodije Jadrana, II. splitski festival zabavne pjesme s rokom dostave radova do 1. travnja 1962. godine.

Selekcijskoj komisiji u sastavu: Vinko Lesić i Joško Biskupović (Split), Ferdo Pomykalo, Krešimir Oblak i Danica Markulin (Zagreb), pristiglo je 148 radova, listom najpoznatijih skladatelja zabavne glazbe tog doba. Priredba je najavljena i održana 28, 29. i 30. kolovoza 1962.godine. Prirodno je da se Festival na početku oslonio na zagrebačke skladatelje i pjevače, ali i one iz Beograda. Jer danas najraspjevaniji grad u Hrvatskoj nije imao poznato pjevačko ime osim Maruške Šinković, koja je bila na početku karijere. Popularan je bio Solinjanin Toni Kljaković, ali on je u to vrijeme živio i radio u Zagrebu. Split je imao orkestre, vrhunske glazbenike ali pjevača nije bilo i nisu mogli isplivati na površinu upravo stoga što Split nije imao festival kao lansirnu rampe za brojne talente.

PRVA SPLITSKA PJEVAČICA
 

Đorđi Peruzović imao je pjevačkog iskustva, ali iza njegova imena nije stajala ni jedna diskografska kuća, a bio je i nepoznat izvan Splita. Još manje šanse je imao izvrsni Dalibor Ivanišević, u ono vrijeme pjevač modernijeg izričaja. Nešto su pokušavali Jerko Rošin i Jadranka Hrestak. Rošin je svirao klavir, Jadranka sjajno izgledala i poprilično dobro pjevala. Uz sve atribute, ipak nedostatno za festivalski nastup, premda se Jadranka ozbiljno pripremala za pjevačku karijeru. Kad se odlučivalo o tome tko bi iz splitskog pjevačkoga kruga mogao nastupiti na Melodijama Jadrana '62, Maruška Šinković je bila jedina opravdana opcija. Ta odluka organizatora dočekana je sa simpatijama kod Splićana jer je Maruška već nekoliko godina pjevala na svim važnim splitskim scenama. Stručni žiri odabrao je za izvođenje 20 skladbi, a autorski i izvođački tim bio je impresivan! Skladatelji; Ivica Bašić, Mario Bogliuni, Jo Bemir (pseudonim Josipa Bepa Miroševića), Nikica Kalogjera, Milivoj Koerbler, Rudolf Mahalup, Mario Nardelli, Zdenko Runjić, Andor Szabo, Đeki Srbljenović, Milutin Vandekar i Alfons Vučer, tekstopisci Drago Britvić, Blanka Chudoba, Igor Krimov (pseudonim Arsena Dedića), Mario Nardelli, Marija Renota, Alka Ruben, Zdenko Runjić i Mira Savić, aranžeri Zlatko Černjul, Bojan Hohnjec, Nikica Kalogjera, Stipica Kalogjera, Milivoj Koerbler, Stjepan Mihaljinec, Mario Nardelli, Krešimir Oblak, Ferdo Pomykalo, Miljenko Prohaska, Đeki Srbljenović i Milutin Vandekar. Uz Splitski zabavni orkestar kojim je ravnao Ferdo Pomykalo i Splitski plesni orkestar pod dirigentskom palicom Đekija Srbljenovića, na Melodijama Jadrana '62 nastupili su: Tereza Kesovija, koja je godinu prije na Opatiji osvojila nagradu s Nardellijevom skladbom Plavi nokturno, Nada Knežević, vrhunska jazz pjevačica iz Beograda, popularna Gaby Novak, Maruška Šinković, Anica Zubović, Toni Kljaković, Marko Novosel, Vice Vukov , Ivo Robić i Ansambl Dalmacija.

GLUMAC ZA MIKROFONOM

Na festival Melodije Jadrana'62 Đorđe Marjanović došao je s titulom najpopularnijeg pjevača Jugoslavije. Ne i najkvalitetnijeg! Premda je učinio uslugu organizatorima dolaskom na anonimni festival, nije mu bilo lako u društvu najboljih, poput Nade Knežević, Gabi Novak, Vice Vukova, Ive Robića, Tereze Kesovije. Pjevač skromnih mogućnosti svoj je uspjeh temeljio na scenskom šarmu. Splitska publika ga nikad nije prihvatila. Takozvani patos šarm s kojim je osvajao publiku u ostalim dijelovima Jugoslavije, nije mogao proći na terenu koji je dobro poznavao glazbu. Marjanović je bio glumac za mikrofonom, i posve izvjesno, bila je to formula njegova uspjeha na jugoslavenskoj sceni. Pjevač iz Kučeva trebao je postati farmaceut. Ali ni kemija ni pjevanje nisu mu išli od ruke, pa je manja šteta bilo pjevati. Bio je ambiciozan, a drznuo se čak pojaviti i na audiciju za člana Beogradske opere! Zahvaljujući upornosti postao je scenski šarmer, pjevač koji je uživao neviđenu popularnost. Možda bi fenomenu popularnosti Marjanovića u nekim drugim okolnostima i u nekoj drugoj publikaciji valjalo posvetiti više pozornosti, ali obzirom na udio u splitskim glazbenim feštama, spomenimo tek još nekoliko biografskih podataka. Rođen je 30. listopada 1932. godine u Kučevu (Srbija). Počeo je pjevati 1956. godine i odmah postao popularan, vjerojatno iz razloga što je prvi počeo skidati sako na sceni, što je prvi u tadašnjoj Jugoslaviji plesao dok je izvodio pjesmu! Danas se ti detalji doimaju smiješnima, ali hrabar je bio potez skakati po pozornici u vrijeme kad to nije bilo nimalo uputno.

Bio je velika zvijezda u ondašnjem SSSR-u. Osnovnog alata za pjevački zanat nije imao, to je nedvojbeno, ali imao je ono nešto što se ne može objasniti. Bio je kralj bez krune, ma kako to glupo i apsurdno zvučalo. Na Melodijama Jadrana'62, korektno je otpjevao Runjićeve Ćakule o siromajima, ali Interpretacija nije bila ni blizu onoj Tereze Kesovije koja je tu pjesmu pjevala u alternaciji…

Onako kako već treba pjevati… Beograđanka Nada Knežević bila je posve druga priča. Imala je glas za svjetske scene, velika jazz pjevačica za koju su pjesme s natjecateljske liste Melodija Jadrana Split'62 bile igrarija.

Zdenka Runjića, koji je bio veliko festivalsko otkriće, upoznao sam u vrijeme kad je kao nepoznati srednjoškolac dolazio u moju kuću na Mihovilovoj širini 7/a, u kojoj je stanovao i Tomislav Vukušić. Zajedno su svirali u Devića, pohađali Tehničku školu u Splitu, razmjenjivali note i glazbena iskustva. Kad sam iz novina saznao da je dobio šansu na Melodijama Jadrana'62, bilo mi je neshvatljivo da je to taj isti mladić. Još više u to vrijeme značila mi je njegova pobjeda.

Marko Novosel, s pjesmom Pivam serenadu Marija Bogliunija, imao je u rukama pravi hit. Gabi Novak i Vice Vukov pjevali su Dobro jutro Šibeniku Nikice Kalogjere, pokazavši još jednom svoje pjevačko umijeće. Ali pravi i prvi veliki festivalski hit imao je Nikica Kalogjera sa skladbom Maškare, koju su u jednoj verziji pjevali Ansambl Dalmacija a u drugoj duet Anica Zubović i Marko Novosel. Naknadno su neke uspjelije pjesme snimljene za Radio Zagreb, a Jugoton je, opet naknadno, izdao nekoliko singlica s najpopularnijim pjesmama i izvođačima.

Melodije Jadrana'62 bile su festival kvalitetnih pjesmama. Bitka se vodila između Zdenka Runjića i Nikice Kalogjere, a pobjednik je na koncu ipak bio Nikica Kalogjera jer su njegove Maškare postale i veliki festivalski hit.

I još jedan mali, usputni podatak. Istoga dana kad su započele II. melodije Jadrana, u Split je, prema novinskoj vijesti, doputovao stručnjak iz Zagreba koji će u suradnji s predstavnicima Narodnog odbora općine i Sekretarijata za unutrašnje poslove, donijeti konačnu odluku o mjestu i vrsti prvih semafora koji će biti postavljeni u Splitu. Nakon izvještaja komisije, odmah će se pristupiti radovima u vezi s postavljanjem semafora. Do kraja godine na splitskim raskršćima bit će postavljena dva, piše Slobodna Dalmacija, Ljeta Gospodnjeg 1962.

Dakle, na početku festivalske ere nije bilo semafora u Splitu! I baš sad to pokušavam usporediti, taj Festival iz 1962., početak semaforizacije Splita i vrijeme četrdesetak godina kasnije. Semafora je bezbroj. Pjevača i pjesama isto toliko, ali ni jedan ispravni semafor ne bi mogao u ovom trenutku dati zeleno svjetlo dobroj glazbi. Nešto tu nije kako treba… Bez obzira na sve, glazbu ne bi trebalo ukinuti, bila bi to tragedija. Što bi valjalo uraditi? Možda je najbolje ukinuti semafore. Jer stalno davanje prednosti, zelenog svjetla svemu i svačemu, dovodi do kolapsa. A kako netko mora biti krivac za stanje u zabavnoj glazbi u splitskim okvirima na početku XXI. stoljeća, možda je najelegantnije ipak optužiti semafore. Tako ćemo izbjeći sukob sa stvarnim krivcima, a komunalci i gradske vlasti su već oguglali na bilo kakvu poremećenu signalizaciju, pa im primjedba u tom smjeru neće odveć teško pasti.

NAGRADE PUBLIKE I. nagrada (100.000 dinara): ĆAKULE O SIROMAJIMA (Z. Runjić-Z. Runjić) Tereza Kesovija/Đorđe Marjanović II. nagrada (80.000 dinara):MAŠKARE (N. Kalogjera-I. Krimov) Ansambl Dalmacija/ Anica Zubović i Marko Novosel III. nagrada (50.000 dinara): DOBRO JUTRO, ŠIBENIKU (N. Kalogjera-I.Krimov) Vice Vukov/Gabi Novak

NAGRADE STRUČNOG ŽIRIJA: I. nagrada 150.000 dinara: SEDAM GALEBOVA (N. Kalogjera-D. Britvić) Ivo Robić/Gabi Novak II. nagrada 100.000 dinara: NOSTALGIJA (I. Bašić-I. Bašić) Gabi Novak/Marko Novosel III. nagrada 50.000 dinara: PIVAM SERENADU (M. Bogliuni-I. Krimov) Ansambl Dalmacija/Marko Novosel Nagrade su bile novčane, a znakovito je da su nešto više pizale one stručnoga žirija. Bilo je to ipak vrijeme kad je struka vodila glavnu riječ!

Melodije Jadrana Split 1962.

1. BOJA SREĆE (M.Nardelli-M.Nardelli) Tereza Kesovija/Ivo Robić 2. ĆAKULE O SIROMAJIMA (Z.Runjić-Z.Runjić) Tereza Kesovija/Đorđe Marjanović 3. DOĆI ĆU TI, JADRANE (Đ.Srbljenović-I.Krimov) Đorđe Marjanović/Nada Knežević 4. DOBRO JUTRO, ŠIBENIKU(N.Kalogjera-I.Krimov) Vice Vukov/Gabi Novak 5. MJESEČINA (M.Koerbler-D.Britvić) Marko Novosel/Anica Zubović 6. MORE, MOJE JADRANSKO MORE (M.Vandekar-A.Ruben) Maruška Šinković/Vice Vukov 7. MAŠKARE (N.Kalogjera-I.Krimov) Ansambl Dalmacija/ Anica Zubović i Marko Novosel 8. NOSTALGIJA (I.Bašić-I.Bašić) Gabi Novak/Marko Novosel 9. NA OBALI DALMATINSKOJ (R.Mahalup-B.Chudoba) Ansambl Dalmacija/Toni Kljaković 10.NOĆI DUGE (J.Bemir-D.Britvić) Maruška Šinković/Ivo Robić 11.NA PJEŠČANIM ŽALIMA (R.Mahalup-B.Chudoba) Ivo Robić/Anica Zubović 12.ODRAZI (M.Nardelli-M.Nardelli) Vice Vukov/Tereza Kesovija 13.OD ROVINJA DO ULCINJA (A.Vučer-B.Chudoba) Nada Knežević/Ansambl Dalmacija 14.PISMA IZ MOG SPLITA (R.Mahalup-B.Chudoba) Ansambl Dalmacija/Đorđe Marjanović 15.PIVAM SERENADU (M.Bogliuni-I.Krimov) Ansambl Dalmacija/Marko Novosel 16.RIBAREVA SERENADA (N.Kalogjera-D.Britvić) Ivo Robić/Đorđe Marjanović 17.ZIPKA NA VALU (Đ.Srbljenović-M.Renota) Gabi Novak/Marko Novosel 18.SPLITSKE NOĆI (A.Sabo-M.Savić) Anica Zubović/Toni Kljaković 19.SEDAM GALEBOVA (N.Kalogjera-D.Britvić) Ivo Robić/Gabi Novak 20.USUSRET JESENI (SUSRET) (Đ.Srbljenović-I.Krimov) Vice Vukov/Nada Knežević

III. splitski festival Melodije Jadrana'63

PRVA GODINA NA BAČVICAMA
 

U elitnom pjevačkom društvu kao ravnopravan sudionik festivalske manifestacije na sceni ljetnoga kina Bačvice debitira Đorđi Peruzović u društvu s Anicom Zubović, Gabi Novak, Maruškom Šinković, Višnjom Korbar, Terezom Kesovijom, Zdenkom Vučković, Arsenom, Robićem, Novoselom, Kljakovićem… A to su bila velika pjevačka imena. Izvodi se 20 skladbi uz Zabavni i Plesni orkestar. Radio i TV još uvijek nisu zainteresirani za prijenos...

S bazena Jadrana Festival se seli na Bačvice. Melodije Jadrana su se potpuno afirmirale, koncepcijski dobro postavljene. Uz Zagreb i Opatiju ipak je bio potreban i Split, koji će osim klasičnog šlagera njegovati primorsku, mediteransku glazbu. Hrvatska prednjači kvalitetom zabavnoglazbenih uradaka u odnosu na ostali dio Jugoslavije. Zagreb i Opatija posebno su kvalitetni. Kad su organizatori Melodija Jadrana Split’63 raspisali natječaj još su bile popularne pjesme s proteklih Opatija i Zagreba; Oči, Jednom u gradu tko zna kom, Voljela bih da me voliš, Volim kišu, Eden baknež…Sedam mjeseci prije Melodija Jadrana'63, Zagreb je izbacio na tržište pjesme: Platno, boje, kist i twist, Malena, Zagreb, Zagreb, Na vanjkušeku glava, Zadnji fijaker…Tamo se kao autor našao i Zdenko Runjić s pjesmom Ferali, napisanoj po receptu koji bi bolje odgovarao Melodijama Jadrana…

ĐORĐI U ELITNOME DRUŠTVU

Treće izdanje privuklo je pozornost medija. Čak su i u Slobodnoj Dalmaciji dali nešto više prostora festivalskim pripremama i zbivanjima. Godinu prije Slobodna Dalmacija nije baš primjereno popratila Festival. Gledalište u ljetnom kinu Bačvice za ovu prigodu je prošireno i na završnoj večeri bilježi se rekordan posjet. Popunjeno je do kraja. Tvrdi se kako je prodano svih 1859 sjedišta. Na jednom od tih sjedišta imao sam svoje mjesto s pravom ulaznicom: šesti red sjedalo prvo! Zahvaljujući prvenstveno iznimnim atletskim sposobnostima, koje su u to vrijeme bile dominantne, preživio sam groblje na Sustipanu s kojega sam kao ilegalac s mrtvim i živim dušama pratio Melodije Jadrana'62. Sad sam toliko uznapredovao da imam i svoje mjesto u gledalištu, blizu sam pozornici, komarci bockaju a pjevači pjevaju. Prijateljujem s Maruškom, a počeo sam pisati i za novine i objavljujem svoje prve tekstove o Festivalu.

Godine 1963. debitira Đorđi Peruzović. U elitnom je pjevačkom društvu, a poput sakupljača autograma zaželio je da ga fotografiraju s velikim Ivom Robićem. Oboje odjeveni u bijelo…To je u modi. Đorđi još nije svjestan da je ravnopravni sudionik velike festivalske manifestacije, da će pjevati na istoj pozornici s Anicom Zubović, Gabi Novak, Maruškom Šinković, Višnjom Korbar, Terezom Kesovijom, Zdenkom Vučković, s Arsenom, Robićem, Novoselom, Kljakovićem … u to vrijeme stvarno velika estradna imena. Tu je i izvjesni Boško Orobović, solidan pjevač iz Sarajeva. Dakako i vrlo popularni vokalni trio TI-VI-DI. Velike su gužve oko ulaza. Ljudi su pristojno odjeveni bez obzira što se priredba održava na otvorenom prostoru ljetnoga kina. Tu su i mjesni rukovodioci s drugaricama, jer Bačvice su prestižno mjesto u Splitu u vremenu od 16. do 18. kolovoza 1963. Izvodi se 20 skladbi uz Zabavni i Plesni orkestar kojima dirigiraju Ferdo Pomykalo i Đeki Srbljenović. Radio i TV još uvijek nisu zainteresirani za prijenos. Oni će se naknadno uključiti i snimiti neke popularnije pjesme. Melodije Jadrana'63 mijenjaju voditeljski par. Dara Vukić, glumica iz Splita i Ivo Tomičić, spiker Radio Splita, najavljivali su skladbe na bazenu Jadrana, a za prvo izdanje na Bačvicama određeni su Seka Vrca i Zvonimir Đuretić. Pjevači i pjevačice presvlače se u garderobi smještenoj iza filmskoga platna. Garderoba je zapravo improvizirana drvena baraka s nekoliko kvadrata, identična je drvenim kućicama u kojima se čuva građevinski alat. Nema ni zrcala. Čista improvizacija na koju se nitko ne obazire. Estradne zvijezde još nisu toliko razmažene i hirovite da bi organizatorima postavljale pitanja oko banalnih stvari kao što je garderoba.

PRVI ARANŽERI POMYKALO I KALOGJERA
 

Danica Markulin iz Zagreba na generalnim probama ustrajava na pravilnoj dikciji, premda je većina tadašnjih pjevača imala izvrsnu dikciju. To je važno za svakog pjevača i zar bi to uopće trebalo dovoditi u pitanje? Slušajući neke od današnjih zvijezda kako frfljaju na studijskim snimkama, ne bi bilo zgorega da su nešto naučili od stare pjevačke elite. Split je s dva pjevača zastupljen na Melodijama Jadrana'63. Uz Marušku tu je i ugodno iznenađenje Đorđi Peruzović, koji je u potpunosti iskoristio svoj prvi festivalski nastup pjevajući Runjićevu pjesmu Balada o tovaru, za koju izvedbu je dobio III. nagradu publike. Ako se uzme u obzir činjenica da je bio festivalski debitant - to je sjajan rezultat. U drugoj izvedbi tu je pjesmu pjevala Tereza Kesovija. Runjićeva oda tovaru mogla je bez problema osvojiti i nagradu stručnog ocjenjivačkog suda, ali tu se našao Angelo Vlatković s pjesmom Crne marame, za koju je stihove napisao Drago Britvić. Anica Zubović donijela je tu pjesmu tako snažno da je žiri (Ferdo Pomykalo, Vinko Lesić, Josip Mirošević, Josip Biskupović i Danica Markulin) imao zapravo vrlo lagan posao. Tim prije što je i publika osjetila ono što su htjeli reći Vlatković, Britvić i Zubović. Prva nagrada stručnog žirija i prva nagrada publike pripala je Crnim maramama.

Stručni žiri odlučio je još jednom dati nagradu Nikici Kalogjeri i Arsenu Dediću za pjesmu Veslaj. Dedić se više ne skriva pod pseudonimom Igor Krimov, a pojavljuje se i kao pjevač. Skladbu Veslaj pjevali su Zdenka Vučković i Arsen Dedić te Gabi Novak i Marko Novosel. Teško je tvrditi koja je verzija bolja? Kalogjera i Dedić osvajaju II. nagradu žirija i publike, dok je treću nagradu žirija osvojio Alfons Vučer s pjesmom Lovci koralja koju je pjevala Maruška Šinković. Nagradu za najbolje stihove dobio je Mario Nardelli (Školjka), a počele su se dodjeljivati i nagrade za aranžman. Na Melodijama Jadrana '63 zaslužili su ih Ferdo Pomykalo (Balada o tovaru) i Nikica Kalogjera za aranžman skladbe Vraćam se Splite, koju je skladao Đeki Srbljenović na stihove Arsena Lukića. Pjesme s Melodija Jadrana'63 ostale su u ugodnom sjećanju, posebice Dalmatinke male (Ivica Bašić-Božidar Vranicki). Nekoliko godina kasnije Ivica Bašić će se sa skladbom Dalmatinke male proslaviti i u Njemačkoj. Ali još ne kani ići u bijeli svijet. Sjetimo se i pjesama Marenda (Nikica Kalogjera-Arsen Dedić), Čovjek od soli (Zdenko Runjić), Moja kala (Ivo Robić-Arsen Dedić), Dalmatinski calypso (Alfi Kabiljo-Blanka Chudoba), Sjećam se Budve (Mirko Šouc-Aleksandar Korać), Onaj dan (Arsen Dedić), Mali brod (Mario Nardelli), Staza od ljubavi (Branko Mihaljević), Djeca mora (Mario Nardelli), Balada o paškoj vezilji (Alfons Vučer-Ladislav Grakalić).

1.BALADA O TOVARU (Z.Runjić-Z.Runjić) Tereza Kesovija/Đorđi Peruzović 2.ŠKOLJKA (M. Nardelli-M.Nardelli) Tereza Kesovija/Ansambl Dalmacija 3.VESLAJ (N.Kalogjera-I.Krimov) Gabi Novak i Marko Novosel-Zdenka Vučković /Arsen Dedić 4.SJEĆAM SE BUDVE (M.Šouc-A.Korać) Maruška Šinković 5.ONAJ DAN (A.Dedić-A.Dedić) Arsen Dedić/Zdenka Vučković 6.MALI BROD (M.Nardelli-M.Nardelli) Toni Kljaković 7.STAZA DO LJUBAVI (B.Mihaljević-B.Mihaljević) Maruška Šinković/Toni Kljaković 8.TKO ZNA (D.Diklić-D.Britvić) Višnja Korbar 9.MOJA KALA (I.Robić-I.Krimov) Ivo Robić/Trio TIVIDI 10.SAN O MORU (Đ.Srbljenović-A.Lukić) Zdenka Vučković/Tereza Kesovija 11.DALMATINKE MALE (I.Bašić-B.Vranicki) Zdenka Vučković/Marko Novosel - Trio TIVIDI 12.CRNE MARAME (A.Vlatković-D.Britvić) Anica Zubović 13.DALMATINSKI CALYPSO (A.Kabiljo-B.Chudoba) Višnja Korbar i Toni Kljaković 14.OPROŠTAJ SA SPLITOM (B. Mihaljević-B.Mihaljević) - 15.MARENDA (N.Kalogjera-I.Krimov) Ansambl Dalmacija/Trio TIVIDI 16.LOVCI KORALJA (A.Vučer-A.Vučer) Maruška Šinković 17.DJECA MORA (M.Nardelli-M.Nardelli) Gabi Novak i Arsen Dedić 18.VRAĆAM SE SPLITE (Đ.Srbljenović-A.Lukić) Gabi Novak/Maruška Šinković 19.BALADA O PAŠKOJ VEZILJI (A.Vučer-L.Grakalić) Višnja Korbar 20.ČOVJEK OD SOLI (Z.Runjić-Z.Runjić) Ivo Robić/ Arsen Dedić

JOSIP BISKUPOVIĆ, JEDAN OD UTEMELJITELJA FZG SPLIT

Veliko prijateljstvo s Đekijem Srbljenovićem, mladenački polet, glazbena kultura i znanje, svakako i organizacijske sposobnosti Josipa Biskupovića, bile su od presudne važnosti u onim prvim trenucima stvaranja festivala zabavne glazbe Melodije Jadrana. Od samih početaka Biskup je bio tu. -Đeki Srbljenović je začetnik festivala. S idejom o Melodijama Jadrana došao je k meni, pitao za savjet, mišljenje. Poslije smo animirali i ostale suradnike: Vinka Lesića i Perinu Aljinović. Oni su bili predstavnici organizatora, Radio Splita i Kulturno-prosvjetne zajednice. Poslije su, dakako, dolazili i ostali. Onaj prvi mali festival održan je na Pošk-u u okviru modne revije. Ne može se baš kazati da je imao sve karakteristike festivala, s izlučnim večerima i finalem. Publika nije glasovala za skladbe već samo stručni žiri koji je dodijelio tri nagrade: Vici Vukovu, Vikici Brešer i Ljubici Zore. Kad smo vidjeli da je ta prva priredba odlično pro¬šla, prišlo se organizaciji festivala s prednat¬jecanjem i finalnom večeri. Sljedeće 1961. godine festival nije odr¬žan jer je ideju trebalo dobro osmisliti, animirati ljudi i prikupiti velika novčana sredstva. Godine 1962. veliki problem je bio novac. Tu je Đeki bio ključni čovjek. Sve do mjeseca travnja nismo imali ni jed¬nog jedinog dinara. Zanimljivo je da je Rijeka u isto vrije¬me htjela organizirati festival tipa Melodija Jadrana. To je čini se bilo dostatno da tadašnji splitski rukovodioci novčano podupru festival. Natječaj smo ob¬javili tek u svibnju, a 2. festival zabavne glazbe "Melodije Jadrana" održan je krajem kolovoza; 28, 29. i 30. i to na bazenu Jadrana. Već tada su egzistirali ti famozni re¬publički ključevi. Kasnije je to bilo čak i više izraženo. Uvijek je morao biti netko iz Beograda, Sarajeva... Ali oni su znali ući u ovaj glazbeni žanr i nastojali su slijediti propozicije. Slovenci su imali dobre izvođače i dobre skladatelje. Znali su točno što mi ovdje trebamo. Insistirali smo na dalmatinsko-mediteranskome karakteru skladbi. Kasnije je znala doći i poneka grčka. Festival je čuvao svoju koncepciju do 1966. godine. Sljedeće 1967. festival se seli s Bačvica na Prokurative. Tada su se počeli vrtjeti veliki novci. Dok smo bili na Bačvicama (od 1963. do 1966.) sve je još bilo jako idilično. Na Prokurativama je Split postao komercijalni festival, javljale su se diskografske kuće i ostali interesi, došlo je do pojave kupnje ulaznica od strane izvođača i autor, a ta pojava je prvih šest godina bila gotovo nepoznata. Potom je došla internacionalizacija festivala, pa je onih koji su pucali na prvo mjesto bilo znatno više. A i razne druge negativne stvari dolazile su na festival. Mi smo bili protiv jugofolka koji nije imao veze s mirisom mora. Kad je otišao profesor Mirošević, ja i još neki, onda je taj kriterij znatno popustio. Novo vodstvo je išlo na komercijalu pa je pola programa bilo sastavljeno od novokomponiranoga kiča. (G.P. 9. prosinac 1993.)

IV. splitski festival Melodije Jadrana'64

HIMNA ROĐENA UZ TV KAMERE
 

1960-1965 1966-1970 1971-1975 1976-1980 1981-1985 1986-1990 1991-1995 1996-2000