markoS je glazbenu karijeru započeo u rodnom Dubrovniku. Zbog ratnih okolnosti nije mogao usavršavati svoj glazbeni talent. Nesuđeni pomorac ljubav prema moru podredio je ljubavi prema glazbi, a ozbiljnije se posvećuje pjevanju nakon pobjede na glazbenom natjecanju „Moje pjesme moji snovi“ u organizaciji HTV-a i emisije „Dobro jutro Hrvatska“ 2004. godine. Slijede glavne uloge u mjuziklima redatelja Vladimira Štefančića „Dan od Amora“ i rock bajka „Ivana“, kada postaje član ansambla kazališta „Marina Držića“ u Dubrovniku, gdje je stalno zaposlen do 2006. godine. I dalje nastavlja suradnju sa KMD kao gost u mjuziklima. U svom skromnom glumačkom i pjevačkom iskustvu iza sebe ima preko stotinu odigranih predstava a upravo se priprema za gostujuću ulogu u mjuziklu „Dundo Maroje“ koji će se odigrati u sklopu ansambla kazališta „Komedija“ u Zagrebu. Iako se svrstava u žanr pop pjevača, kao ljubitelj talijanske kancone i opernih arija, u svom repertoaru često izvodi popularne i poznate belkantističke arije koje publika oduševljeno prihvaća. U rodnom Dubrovniku markoS je poznat ne samo po svojim vokalnim mogućnostima već i kao osoba veselog duha koja se rado odaziva humanitarnim koncertima.

-Obitelj je neprocjenjivo blago, a u to sam se uvjerio već u ranom djetinjstvu. Unatoč nevoljama koje su zatekle moju obitelj, kao jedincu nikada mi nije nedostajalo ljubavi i podrške. Odgojen sam uz kvalitetnu glazbu budući imam glazbenu obitelj u kojoj su svi dobri sluhisti i pjevači. Već s dvije godine pjevušio sam hitove Beatlesa, Abbe i Queena, a kao školarac sam kratko vrijeme pjevao u crkvenim i komornim zborovima. Za vrijeme rata provodio sam vrijeme sa prijateljima, koji su me zarazili sviranjem gitare, tako da sam i sam ubrzo savladao osnove i održavao male koncerte na skalinama svoje zgrade, ispunjavajući želje svojih susjeda. Odrastanjem sam mijenjao i glazbene faze od rocka preko ravea, techna, hard rocka, metala, hard corea, pa opet do rocka, opere i klasike. Drago mi je da sam se upoznao sa različitim glazbenim stilovima jer danas mogu procijeniti kvalitetnu glazbu, bez obzira da li se podudara s mojim glazbenim afinitetom. Nastupajući s klapama spoznao sam svoje glasovne mogućnosti, ali tek oko 18-e godine izrodio se pravi dramski tenorski vokal. Ipak, po završetku pomorske škole i nakon upisa na pomorski fakultet odlučio sam prihvatiti poziv na brod. Tako sam ujedinio svoju ljubav prema moru i glazbi te sam sljedeće tri godine proveo pjevajući i radeći u vrućoj strojarnici. Uz nagovor posade, uslijedila je i moja životna odluka da se ostavim broda i okrenem isključivo glazbi. Tako sam krenuo s prvom gažom koju nikada neću zaboraviti jer sam nakon tri sata nastupa uz gitaru za samo 150 kn potpuno promuknuo. U tri godine sam nastupao sa tri afirmirana dubrovačka benda a potom je uslijedila pobjeda na natjecanju «Moje pjesme moji snovi» u organizaciji emisije Dobro Jutro Hrvatska. Nezaboravnu godinu sam proveo u domu za stare i nemoćne gdje sam svakodnevno pjevajući i svirajući na gitari zabavljao i usrećivao svoju publiku. Za mene je to dosada najljepše glazbeno iskustvo koje me uvjerilo da glazba ima ljekovitu moć – veli markoS.

 

OD SINATRE DO BOCELLIJA

-Ipak, sada sve češće nastupate u mjuziklima, a Dubrovnik ste zamijenili Zagrebom. Kako je došlo do toga?

-Prijavom na audiciju za mjuzikl u Dubrovniku ušao sam u svijet kazališta i rodila se moja ljubav prema mjuziklima. Proveo sam dvije godine kao stalni zaposlenik kazališta Marina Držića i upoznao divne ljude koji su imali veliki utjecaj u razvoju moje daljnje karijere. Suradnja sa uvaženim redateljem Vladimirom Štefančićem i vrsnim kompozitorom Đelom Jusićem se i danas nastavila, tako da imam čast gostovati i u mjuziklu «Dundo Maroje» koji će se odigrati u sklopu ansambla kazališta Komedija.

Maestro Jusić mi je omogućio prvi veliki aplauz na Festi sv. Vlaha sa svojom pjesmom «Pjesma mora me zove» a pjesma «Tajna» grupe Dariva na Festi iduće godine vrtila se kao hit na postaji Radio Dubrovnika narednih mjesec dana. Gosparu Đelu mogu zahvaliti što sam privukao pažnju ne samo dubrovačke već i zagrebačke publike jer mi je svojom pjesmom «Moja prva zagrebačka ljubav» u studenom 2007. godine poklonio djelić svoga srca. Ja sam mu zahvalio na način da sam pjesmu interpretirao najbolje što sam mogao a publika je pokazala da je prepoznala ono najbolje u meni i nagradila me Grand Prix na 57. Zagrebfestu. Bio sam pod dojmom da je dundo Đelo koji iza sebe broji toliko uspjeha, nagrada i nezaboravnih pjesama odabrao baš mene za interpretatora njegovih prekrasnih pjesama. Nisam mogao ni sanjati da će naša zajednička suradnja danas prerasti u pravo prijateljstvo. Malo je reći da sam presretan što je moj prvi festivalski nastup prošao tako zapaženo. Ovo je bila velika injekcija motivacije koja me uvjerila da sam na pravom putu. Iako me život vodio krivudavom linijom na kraju sam se ipak vratio onome što sam priželjkivao kao dječak dok sam s otvaračem za vino glumio da držim mikrofon i pjevajući svojoj baki zamišljao da pjevam pred punom dvoranom.

-Kako promišljate glazbu i kako doživljavate hrvatsku glazbenu scenu danas?

Glazba me opija, jednostavno dišem s njom i potpuno joj se predajem. Na svijet gledam kao na jedinstven splet harmonija jer glazba je strujanje zraka kojeg udišemo. Glazba je osmijeh i plač, glazba je svuda oko nas i svaki čovjek je jedinstveno glazbeno djelo. Ne mogu zamisliti svoj život bez glazbe, u njoj sam pronašao duševni mir, i da se ponovno rodim, opet bi izabrao isti put. Danas više pratim stranu glazbu, naročito talijansku, a kvalitetu hrvatske glazbene scene najviše cijenim do 90-tih godina.

-Od koga ste učili, tko su Vam uzori?

-Iako samouk, često volim reći da sam učio od najboljih, slušajući Sinatru, Presleya,Toma Jonesa, Stevea Wondera, Mercuryja, Pavarottija, Bocellija i ostale. Trenutno se vokalno usavršavam kod profesora Stojana Stojanova Gančeva, negdašnjeg prvaka opere HNK. Svakodnevnim vježbanjem poboljšavam svoje vokalne sposobnosti kako bih se što duže uspješno mogao baviti poslom koji volim.

-Ovoga ljeta nastupit ćete na 48. FZG Split, koliko Vam znači taj nastup?

Po preporuci gospodina Vladimira Štefančića upoznao sam se s maestrom Alfijem Kabiljom i imao čast nastupiti na jednoj od njegovih retrospektiva. Bio sam jako uzbuđen što sam se upoznao sa vrsnim glazbenim stvaraocem koji je skladao hitove jednom od mojih uzora, neponovljivom hrvatskom pjevaču Vici Vukovu. Nisam ni sanjao da bih jednog dana gospodin Kabiljo, koji je pobrao mnoge nagrade na međunarodnim festivalima, mogao skladati pjesmu za mene a nekmoli da bih mogao s njegovom pjesmom nastupiti na festivalu. Neizmjerno sam mu zahvalan što je u meni prepoznao kvalitetu i što me, kao interpretatora, uvrstio u svoje glazbeno stvaralaštvo. Maestro Kabiljo je ispred mene stavio veliki izazov; izazov koji za mene znači život. Splitski Festival smatram jednim od najšarmantnijih hrvatskih festivala, i to ne samo zbog toga što se odvija u šarmantnom Splitu, već i zbog toga što su na tom festivalu rođeni mnogi prekrasni hitovi. Još kao dijete se sjećam maminih ploča s naslovom Splitski Festival i slikom vatrometa poviše grada Splita. Kao djetetu to mi je bilo nešto spektakularno. Kao debitantu koji će ubrzo nastupiti na ovom spektakularnom festivalu, za mene je to još jedan izazov i spoznaja da ću i ja postati jedna iskra tog vatrometa. Jako sam uzbuđen što ću se ubrzo upoznati sa splitskom publikom i nadam se da će djelić moje duše biti zapisan u memoarima Prokurativa.